Sutra kreće realnost. Sutra se vracam u lijepu našu u kojoj me čekaju lijepi problemi egzistencijalne prirode i svi ostali problemi koji mogu snaći jedno čeljade. S druge strane ponovo će krenuti društveni život koji je na pauzi dva i pol mjeseca. Ok, družio sam se i ovdje sa ponekim padobrancem, ali nije to to, nisu to ljudi koje znam cijeli život. Ma neke znam i par godina ali nije to ono pravo jer ih rijetko vidim i ne postoji tu onaj prijateljski odnos. Ma znate o čemu trabunjam, nema potrebe za objašnjavanjem.
Ali ima nekih stvari radi kojih se vrijedi vratiti u Karlovac. Koga ja zavaravam? Ok, sad pretjerujem. Naravno da je super vratiti se u svoj grad. U grad u kojem te prvi put obasjalo sunce kad si došao na ovu malu planetu. Super je to osjećaj, nema ništa slično tome. Samo da je život malo lakši tako da čovjek može nekako bezbrižnije preživjeti. Ne znam kako je vama ostalima, sugrađani moji, ali meni nikako da krenu stvari. Sve nešto krene pa zapne, pa krene, zapne, zapne jako, zapne skroz, pa malo mrdne, zapne... Tako to ide u nedogled. Pa kad će krenuti više?
Ima i nekih noviteta u Hrvatskoj od kad me nije bilo. Recimo sada se Loto može igrati online. Naravno da sam to već isprobao iz Norveške i stvar radi odlično. Ok, ne baš odlično. Da radi odlično onda bi prekjučer ja bio onaj koji je dobio 8 milijuna, a ne tamo neki bezveze anonimus. Ovako ću reći samo da stvar radi. Osim toga, neki naši mobilni operateri su uveli zero facebook. Znači čačkaš po facebooku za nula kuna preko telefona. Stalno se možeš "družiti". Vidim u lijepoj našoj fino ide ona stara "kruha i igara" samo što mi dobivamo samo igara. Od kruha ni kvasac. E lijepa naša...
Čujem na radiju neki dan da premijerka ne treba dati sve od sebe za Hrvatsku, treba samo dati ostavku, hehehe. Dobra! Al mislim da premijerka neće tako skoro pasti s trona. A što bi to nama uopće značilo kada bi mi opet istu bagru stavili na čelo. Ustvari nema se tu šta ni probrati. Sve su to isti žohari koji prežive sve i opet dođu na vrh. Pljuv na sve to!
Kad sletim, ni manje ni više očekujem crveni tepih i bijelu limuzinu da me čeka. Jel to jasno?