Imam tako prijateljicu koja je pojela govno radi takve situacije sa krovovima. Napustila roditeljski krov i vrlo brzo je uvidjela da je pojela govno, pod drugim krovom nisu ruže cvjetale. Jasno da nisu kad sunčeva svjetlost nije prodirala. Uvenule ruže, uvenula ona, što joj je činiti... Izgleda da nema druge nego da se vrati pod onaj isti krov od kojeg je bježala. Istina je da ni tamo baš nema sunca, ali probije se ponešto kroz prozore. Situacija kod kuće se u međuvremenu dodatno zakomplicirala i bit će to težak povratak.
Svojevremeno sam i sam napustio krov pod kojim sam proveo većinu života. Dvije godine kasnije sam i ja žvakao govna i vraćao se kući. Nije bilo nimalo lako. Prošlo je to i sada je samo trag u magli, za nasmijati se. Kasnije nakon toga je ispala fina situacija za mene no ni to sigurno nije dugotrajno rješenje. Da kucnem o drveni krov, za sad je dobro i budite svi ljubomorni!