21. 08. 2014.

Kupujem sat

Tamo nekoć davno, kao naočit mladić, imao sam ručni sat. Bio je to Casio sat digitronskog tipa. Tada dosta skup, no kad sam si ja nešto zacrtao da ću kupiti, onda sam to i kupio. Doduše ponekad to ostane samo zacrtano. Dotični je pukao na samom ćošku gdje je ulazila iglica od remena. Pokušavao sam to popraviti, no stalno je pucalo. Od tada više nije bilo sata na mojoj ruci.



Na istu tu ruku danas tako nešto ne bih stavio ni pod razno! Premda su sada prilično povoljni, ipak ne bih, hvala. Sad mi nije jasno kako mi se to i onda uopće sviđalo.

Ovih dana nešto me uhvatilo da bih opet mogao imati sat. Napor je stalno vaditi telefon i gledati koliko je sati. Nema smisla. Svaki ozbiljan muškarac (dakle i ja) trebao bi imati ručni sat. Muškarac jednostavno nije muškarac ako nema sat na ruci. I ajmo sad. Šta i kako?

U mojoj novoj zemlji satovi su skupi. Nema šanse da dam puno novca pa makar me on učinio i deset puta većim muškarcem nego što jesam. Ebay je jedno zgodno mjesto za kupovinu koječega, pa isto tako i ručnih satova. Većina prodavača izlazi u susret i na paketu pišu da je poklon ili da je stvar u paketu vrijedna desetak ili dvadesetak dolara, kako bi se izbjeglo carinjenje, naravno. No ako te carinici ipak ocarine, ne gine ti još nekih 38% na cifru koju si već platio.

Nekolikodnevnim čeprkanjem pronašao sam sat koji mi se sviđa, a nije pretjerano skup. Casio EF-132D-1A7 obični je sat koji pokazuje vrijeme, dan, datum, pogonjen je baterijom koja traje oko tri godine i to je to.



Vezano za moj plan kupovine sata, kaže brat bratu kako bi možda bolje bilo da pogleda neki Seiko automatic. To su oni koji se samonavijaju mrdanjem ruke. I šta sad brat da radi? Da li da brat brata sluša ili da brat napravi kako je naumio? I šta ću, ajde idem malo pročeprkati što se nudi na Ebayu za malo veće novce.

Vrlo brzo nabasam na nešto što mi se sviđa, Seiko SNZG17K1. Automatic, velik je, izgleda odlično, prodano. E ček malo! Cijena mi se ne sviđa. Bome, paprena je cijena. Čak 1100 kruna. Hmmmmmm... Kreće veliko dvoumljenje i promišljanje.



Promišljanje me dovelo do jednog, za moj novčanik nepovoljnog zaključka. Ako već mislim dati puno novca za sat, onda neka to bude nešto što želim. Odavno ponekad bacim oko na satove koji se sami riktaju preko radio valova. Tako recimo baš Casio ima seriju Waveceptor i rekoh, ajde da još malo prokopamo na Ebayu. E ono što sam pronašao baš mi se svidjelo, ali papreno, papreno je skup. Casio LCW-M100DSE-2AER košta 1600 kruna!!! Sunce ti poljubim, a šta sad?!


Muku sam mučio. Jedne noći čak nisam ni zaspati mogao koliko sam vagao šta mi je činiti. Mozgao ovako, onako, možada je bolje platiti više pa će trajati duže, možda ga negdje razbijem pa je onda bolje dati manje novca, možda me i carina opali po džepu, možda su u šumi...

Nakon sve te muke, danas sam odlučio na što ću potrošiti svoje pare.
- Kupio sam blender!

E sad sam pravi muškarac!