S njeg

Malo mi ovaj snijeg ide na njeg. Hoću sunce, visibabe i mlade babe u minicama. Neću lopatu i žuljeve od lopatanja. Nije baš da se mogu podičiti čišćenjem snijega i nije to razlog zašto mi snijeg ide na njeg. Problem je zapravo jedino u depresivnom sivilu. Neka bude snijeg, ali neka ga sunce obasja tako da nam oči iscure koliko to sve blješti. Hoćemo sunca! I to sunce će nam ići na njeg kad zapiči u sedmom mjesecu po melanomima, naravno. Barem onima od nas koji će imati pregršt sunca na raspolaganju. Ostali će imati sve drugo osim sunca.

Neću posao

U ova vremena kad se nema ni za kruva, nije lako dobiti posao. Zapravo nemoguće je. Ode sve u krasni kukuruz, sve manje ljudi radi, sve su manje plaće onih koji rade. Ugnjetavanje radničke klase sve je veće. Ali...

Pojavio se jedan posao za koji sam čuo nekim čudnovatim, neočekivanim kanalima. Ubrzo se pojavio i "legalni" oglas za taj posao. Javio sam se još onim prvim kanalom. Posao mi se učinio interesantan. Nit naporan, nit kompliciran. Malo biti kulturan, vremenski precizan, ne varati na kusuru i to je to. Čak je i šef vrlo pristupačan i djeluje normalno. Nakon što sam dobio šest čireva iščekujući obavijest jesam li dobio posao, zapravo sam i dobio posao. Mašala! Da čovjek ne povjeruje. Dobijem posao taman u vrijeme kada sam dosta duboko zagovnio. U pravi trenutak, kao i obično.

Sljedeći odlomak ove poslovne priče je moje NE! Odustajem od posla koji sam upravo dobio. Nevjerojatni obrat situacije skreće me na neki sasvim drugi put. To je put koji čekam već nekoliko milenija. Tom putu ne mogu reći ne, jer tko sam ja da se suprotstavljam sudbini? Upravo je telefoniranje u kojem sam se trebao pohvaliti o dobivenom poslu uzrokovalo da od tog posla ne bude ništa. Telefoniranje je pokrenulo priču o jednoj novonastaloj situaciji oko boljeg posla u boljem svijetu. Nije 100% sigurno i biti će trnja na tom putu, al u tom trnju naći će se i kakva ruža.