28. 10. 2012.

Iznenadio vozače

Snijeg. Kako je on to iznenadio vozače? Prišuljao im se s leđa dok su stajali na semaforu? Oduzeo im je prednost na križanju? Kako?

Svake godine kada padne prvih pet pahulja snijega vozači su iznenađeni i zatečeni. Nema veze što na prognozi već danima trube da će padati snijeg. Prognostičari nemaju pojma, trabunjaju, ignorirat ćemo ih. Osim toga, možda ne svi, ali dobar dio vozača prilikom dolaska do svoje metalne kutije uz neznatan napor mogu primijetiti kako vani pada snijeg. Nekako se samo po sebi nameće da faktor iznenađenja nestaje prije samog ulaska u automobil. Gdje je onda to iznenađenje? Ah da, zaboravio sam, prišunja se na semaforu. Neki vozači tijekom vožnje naiđu na takvu vremensku situaciju, no svejedno ne bi trebali biti ne znam kako iznenađeni. Gore spomenuti prognostičari najavili su zimske gadosti.

Krivac je uglavnom ljudski faktor, ali nešto je i u tehnikalijama. Mnogi nisu stavili zimske gume pa su malo nestabilniji. Bilo da je razlog nemar ili neimaština, dotični vozači ne bi trebali uopće biti iznenađeni kad na nekom zavoju produže ravno i to bez da desnim žmigavcem najave isključivanje iz života.

26. 10. 2012.

Svinjče kao desert

U jednom renomiranom ugostiteljskom objektu zbila se nesvakidašnja trgovina mesom. Uhu svome vjerovao nisam. Raspravljao sam sa prijateljicom o mom solo statusu. Govorio sam kako nalijećem sve na neke krive, lude, zbunjene i nenormalne djevojke. Manje sreće sa ženama nego na lutriji. Ipak povremeno dobijem dvadesetak kuna. Preko puta nas, sjede dva simpatična curetka.

Prijateljica diskutira i komentira, koluta očima slušavši moje prepričavanje nekih dogodovština iz bivših veza. U jednom trenutku govori kako joj malo fali, za nešto, pojma nemam. Ohrabrujem je da kaže što joj je na umu, kad ono prijateljica ni pet, ni šest, priupita ove cure preko puta jesu li slobodne. Još naglasi da ne pita za sebe, nego za mene. Zemljo otvori se. Otvori se i progutaj prijateljicu, ne mene. Šteta je mene. Dobro ajde i nije bio neki neugodnjak, čak fora zajebancija. Zabavi tu nije bio kraj.

Nešto kasnije prijateljica im je dala maramicu, svježe otpakiranu, na kojoj je napisala moje ime i rekla da me potraže na facebooku. Zapela mazga! Hoću reći zapela kao mazga. Na sreću curke su razumnije od prijateljice pa su vratile maramicu prilikom bijega iz objekta. Vjerujem da nisu zapamtile moje ime te isto tako vjerujem da neće doguglati ovamo ili me pak tražiti po facebooku, al zezancija je bila sasvim ok. Prijateljice, hvala ti iako mi nisi nariktala komada. Neka te prvi pokušaj ne obeshrabri, probaj opet!

24. 10. 2012.

Magluština

Eto me! Kako sam i najavio, nadobudno se javljam. Tek što sam progledao i prva stvar koja mi je protutnjala kroz mračni um je da moram nešto pisati po novopečenom blogu. A o čemu pisati? Jedna od prvih jutarnjih stvari prilikom buđenja bacanje je oka kroz prozor kako bi sa sigurnošću utvrdio da je vani opet ova dosadna magla koja danima ne napušta Karlovac.

Jedno godinu dana, ako ne i više, nije se baš nešto magla pojavljivala. Magla je normalna stvar u Karlovcu, no zbog sušnijih vremena valjda nije bilo ni magle. Zadnjih mjesec dva počele su padati neke kiše, ne baš preobilne, ali eto nama depresije. Bespotrebno izlaženje je apsolutno fuj.

Neku večer mi je bajs bio vani i toliko se navlažio da je postao čišći. Izgledao je bar dvije godine noviji. Prilikom pedaliranja kući i ja sam se navlažio skoro kao da je pljusak padao. Iš magla, iš kiše! Sad nam ne trebate, urode ste zajebale, sad samo perete ulice i depresivne umove.

23. 10. 2012.

Opet blogobarim

Inspiriran tamo nekim sexy vješticama i vodokotlićima došlo mi da ja opet švrljam blog. Tamo negdje početkom ove godine ugasio sam svjetlo na blogu sa žaruljom. Sadašnja inačica nema nikakve žarulje. Ne samo da je žarulja ugašena, nego nje sada više uopće nema. Skupa struja, štaš... Adresa bloga je ista kao što je i bila, a to je moje cijenjeno ime, prezime i nadimak koji pederskoj populaciji pobuđuje osmjehe na licu. Ne interesiraju me muški, a oni koje ja slučajno interesiram nek odjebu da ne bi progutali upaljenu žarulju kroz dupe. I to onu za uličnu rasvjetu! Nemam inače ništa protiv njih, ali isto tako ništa ne nudim za njih i dosta više o pederima!

Znači blog je tu. Kao i prije biti će to neko klasično piskaranje s vremena na vrijeme. Nakon prvih par nadobudnih javljanja to će se svesti na jednomjesečno nabacivanje kojeg slova. Svi vi će te jedva dočekati da to pročitate, znam...

Što se tiče komentara, ako bude nekakvih šupaka koji budu pisali kojekakva sranja, komentare ću ugasiti. Ujedno ću i logove proslijediti nadležnima. Nisam mislio na pedere ovaj put, stvarno nisam. Mislim na sve ostale šupke.

Stay tuned!

(Nešto sad razmišljam.... oni koji budu Googlali o pederluku bi mogli nabasati ovamo. Odjeb!)