Vladimir Gajić - Gayo

Nešto sam načuo da će se nastaviti gradnja oko Fukelićevog mosta pa sam prošetao fotoaparatom onuda dok još stoji ovako ponosno i beskorisno.



Stručno postavljen znak na mostu za one koji voze ispod.




Zar nije ovo puno prije građeno?


Rasutih kamenčića koliko hoćeš. Nije mi jasno odakle su se stvorili tamo. Nije ih valjda neka bena (ili više bena koje su udružile svoje umove) iz nekog razloga razloga razbacivao onuda.


Pogled nizvodno.


Ovamo most vodi...


Ispod mosta zalutali kupač. Vjerojatno Fukelićev špijun.


Pored mosta je izgrađena i najmodernija petlja koja će spojiti sva sela u krugu od 500 metara na ovaj prestižni most.


Kada selaki u budućnosti budu dolazili u velegrad ovako će im to izgledati.


Odmah pored mosta ima i kuruze za  munuti.


Dotična građevina služi za podučavanje ponašanja luster mladeži, ne znaju jadni kako biti fin u gradu.


Vjerni pratitelj bez kojeg sigurno ne bi bilo ovih slika. Nekako je uspio preživjeti sve ono staklo.




Ovdje se most nalazi.



View Larger Map

Mi imamo običaj staviti jastuk pod glavu. Možda smo u krivu. Možda smo izgubili onaj iskonski nagon koji nam govori kako pravilno koristiti jastuk. Isprale nam mozak reklame o ovakvim i onakvim jastucima gdje ih stalno stavljaju pod glavu. Ugledajmo se na životinje.

Sutra ranom zorom dolazi zvijer u goste na jedno deset dana. Ode gazdarica na put, a mali ljudožder dolazi kod dog sittera. Davno je bilo kad sam ja imao psinu i baš će mi dobro doći da se malo prisjetim kako je to. Tako sad pričam,  vidjet ćemo kakvog ću mišljenja biti za desetak dana. :-)

Trebao sam pogledati nešto u fasciklu. Fascikl je ono kao baš slučajno ove gay boje. Kao slučajno! Nešto u zajebanciji ide osvetnica mene slikati pa da mi uzvrati objavom na internetu. Bome me uslikala! Namjerno sam lijevu ruku stavio u gay pozu, a ovaj krebilni osmjeh je prirodni talent valjda. :-) Mislim da je ovo najgora slika ikad koju imam pa rekoh da podijelim s rajom.

Današnja pustolovina započela je odlaskom na more. Ondje, kao i uvijek, bilo odlično. Iako su bili valovi, ovoga puta šestmetarski, zaputio sam se u dubine gdje dno dodirnuti mogao nisam. Bilo je super! Zahvaljujući valovima popio sam i malo mora kroz nos, a to je kakti zdravo.

Na povratku smo imali problema sa smradom. Nešto je ručna zaštekala pa smo bili prisiljeni usidriti se. Čekavši HAK uvalili smo se u birtiju. A gdje bi drugdje? Kada su kvar i račun u birtiji bili riješeni, na parkiralištu ispod bora, oko sokolovo je uočilo lubenice. Nije dugo trebalo da skujemo plan i munjevitom akcijom prisvojimo nekoliko komada koje je ionako sigurno netko već prisvojio na sličan način. Bila je to prava Robin Hood akcija.

Moj primjerak ima 14 kila i zauzeo je dobar dio mog vremešnog frižidera. Putem su krenule pretpostavke da sigurno mafijaši švercaju drogu skrivenu u lubenice ili nešto slično. Ne znam za ove ostale, ali unutrašnost ovog primjerka je fina sočna i slatka lubenica. Slijedećih dana ne pijem vodu!

Prije nekoliko mjeseci kupio sam u Comelu gigu rama kako bi mogao raditi stvari koje raditi mogao nisam. Istoga dana kompjuter se počeo resetirati. To nije uoće čudna pojava na Gatesovim (nus)proizvodima, no što je previše - previše je.

Pokušavao sam sa raznim kombinacijama drivera. Te možda je zbog ovoga, možda je zbog onoga, tamo 'vamo, drž' ne daj, sve dok mi jednoga dana nije prekipilo jer zadnjih dana se resetirao 10 do 15 puta dnevno. Iako sam napravio neke testove memorije koji su govorili kako je sve u redu, odlučio sam ju reklamirati.

Nakon odprilike dva tjedna dolazi mi sms. Javljaju Comelovci da dođem po svoju opremu. Nakon što sam se nabrusio na prepiranje otišao sam do njih. Pretpostavljao sam da će reći kako su testirali modul i da je sve u redu. Najlakše je tako na brdovitom Balkanu. Dolazim u servis, dobivam memoriju u ruke i ne vjerujem da vidim drugačiji serijski broj. Utvrdili su da je modul stvarno bio neispravan i dobio sam drugi. Živio Comel!

Kompjuter radi već neko vrijeme. Nije se još resetirao. Sigurno čeka da napišem ovaj post na blogu. A kada bi Blue Screen Of  Death izgledao kao na slici onda se ne bi bunio ni da se resetira svakih 5 minuta.

Tiho sam joj se prišunjao i taman kad sam htio reći.... BUMM, TRASSS, ZVOOONK!!!!! Satrala me skroz....

Kupivši ruksak prošloga tjedna u Intersportu dobio sam kupon za popust od 10% koji je vrijedio samo jučer kod njih i u još nekoliko sestrinskh trgovina. Skoknuo sam u Intersport da vidim šta bi mi to trebalo tako da ne propustim tih veličanstvenih 10% popusta.

Našao sam utege koji su mi se učinili prihvatljive cijene. Iskoristio sam tih 10%, ali nekako je ostao gorak okus u ustima jer sam ipak potrošio onih 90% koje baš možda i nisam trebao potrošiti na nešto što nije toliko potrebno u ova vremena divljanja švicaraca.

Kao šećer na kraju uvale oni meni još jedan kupon koji pak vrijedi za slijedeći utorak. E ne budete me opet navukli!

Evo nekoliko nesvakodnevnih pogleda na karlovačke krovove. Šta dosada čini čovjeku... :-)

Danas sam u Novom Vinodolskom pokazao da imam muda! Nisam pokazao muda ono baš da ih pokažem, već sam djelima pokazao da ih imam.

Bio sam u dubokoj vodi. Ne samo da sam bio tamo nego smo plutali barem sat vremena onako grupno. Kasnije smo opet upali u vodu pa sam se ja odvajao od grupe. Čak sam ostao u vodi kad su oni izasli van. Kasnije sam opet ušao i sam  pičio kroz morska prostranstva. I bove sam dirao čak! Šta sad imaš za reći Palčice? :-P

Eh taj smoki. Prije mjesec dva napravio sam kobnu grešku u Intersparu. Vidjevši da za samo 2,49 kn mogu kupiti 90 gramski S-budget smoki, nisam mogao odoljeti. Odmah sam ga uzeo! Ok, ok, neću prikrivati činjenice. Odmah sam ih uzeo.

Nakon probe uz kavu u onom njihovom šmensi fensi kafiću postao sam ovisnik. Smoki je odličan, a uopće nije skup. Tako su lagano krenule silne kave u Super Uber Ultra Cool Fensi Novoj uz smoki. Gutljaj kave - vrećica smokija. Dva gutljaja kave - opet vrećica smokija. Traje to tako već neko vrijeme. Naravno da se ponekad zaletim po nekoliko komada koje onda kući sljuštim gledajući neki film. Ako je film napet pojedem i vrećicu.

Čujem, još neki su postali ovisnici. Prepoznaješ se, ha? Potpuno te razumijem, znam kako je. Neka nama smokija, ima i gorih ovisnosti.

Zna li netko za neki bolji smoki? Probao sam još onaj u deBili koji je po istoj cijeni, ali nije ni blizu po okusu. Ustvari ne valja ništa. Prijedlozi?