Čitam
vijest na Večernjaku i ne vjerujem. Pričaju o komunalnom neredu, prevrnutim kontejnerima, fašističkim i nacističkim grafitima bla bla bla. I sad tako neka kokoš, savjetnica za komunalno redarstvo (čitaj: berem plaću nizašto) Irena Terezić priča u diktafon:
"Mi djelujemo u pravilu ondje gdje možemo nešto napraviti."
Da, gospoda se šetkaju gradom i sve šta znaju je guranje kazni pod brisače. Omiljeni su im Dani piva kada sam i sam išao prijatelju na Rakovac (da, stvarno sam išao kod njega a ne na vašar) i zajedno sa svima ostalima zagurao se na neku travu. Iznenađenje od 200 kuna me strpljivo čekalo. Potrošili ih na bolovanje kad vas neko po kičmi sastavi...
"Nadalje, tek nas je četvero..."
A kako se onda uvijek stignete nacrtati kad se neko negdje parkira na zelenu površinu?
"Teško nam je nekome pokucati na vrata i naplatiti mu kaznu."
Ovo je u kontekstu da oni mogu djelovati samo na javnim površinama. Pa dobro sestro, a možete li ljudski pokucati na vrata i upozoriti? Je l' vaš posao smanjivanje komunalnog nereda (što god on obuhvaćao) ili zgrtanje para kroz naplaćivanje kazni? 'Ebala vas represija.
Da se još osvrnem na ono o čišćenju za psima. Upravo mi je sinulo nešto na pamet. Ima jedan veći ekološki problem koji proizlazi iz čišćenja za psima. Recimo da se svaki pas pokenja dva puta dnevno. To su dvije vrećice svaki dan. Nek bude jedno 7000 PLASTIČNIH vrećica za neki prosječni zivot jednog psa. Šta ćemo s tim? Da čujem ideje!
I šećer za kraj. 'Bem ti kile! :-)
Piiiip ti kuhinju kad ju čovjek ne može složiti u jednom piiip danu. Pa ko li je samo stavio one piiip šerafe onako nisko i ko li samo provede piiip struju kroz piiip zid baš tamo gdje ne treba. Pa ti ljudi nisu normalni. Ne bi oni malo razmišljali gdje ću ja morati bušiti piiip rupe i kakve će veličine biti piiip kihinja. Je l' na sve ja moram misliti? Pa piiip ti takav posao i takve kuhinje i sve to takvo, da ti piiip. :-)
